DANAS JE ĐURĐEVDAN: Ovo je JEDINA stvar koju nikako ne smijete da uradite!
Na Đurđevdan treba poraniti i ne valja spavati preko dana! Ako to uradite rizikujete da vas glava boli preko cijele godine. Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave Svetog Đorđa, a Đurđevdan je jedna od najčešćih slava, koje se svetkuju u Srbiji.
Legendi o svetom Đorđu prethodi priča o njegovom životu. Naime, Sveti Đorđe ili sveti Georgije, rođen je u maloazijskoj oblasti Kapadokiji, u bogatoj i uglednoj hrišćanskoj porodici. Kad mu je otac poginuo, s majkom se preselio u Palestinu, na njeno porodično imanje, gdje je stekao visoko obrazovanje.
Stupivši u rimsku vojsku, isticao se hrabrošću, pa je munjevito napredovao od običnog vojnika do tribuna. Car Dioklecijan lično je Đorđu dao čin vojvode, kada mu je bilo samo dvadeset godina.
Međutim, upravo za vreme cara Dioklecijana, 303. godine, počeo je progon hrišćana, najveći do tada. Đorđe je doneo odluku koju je smatrao pravednom, podelio je sav lični imetak, kao i porodično imanje u Palestini siromašnima i oslobodio robove. Javno je govorio o strahotama progona hrišćana. Čuvši za to, car je naredio da se njegov savjetnik Đorđe zatvori. Trebalo je da se odrekne vjere.
Slijedilo je najstrašnije mučenje. Đorđe je položen na zemlju, u njegove noge zabili su klade, a na grudi stavili kamen. Međutim, on je ostao nepokolebljiv. Čak i kad je donijet točak za mučenje pun eksera i noževa. Misleći da je mrtav, odvezali su ga s točka. Tek tada su rimski vojnici primijetili da je i dalje živ. To ih je još više razgnjevilo.
Zakopavali su ga u živi kreč, pojili smrtonosnim napicima, međutim, ništa nije vrijedilo. Naposlijetku su mu odrubili glavu, 6. maja 303. godine.
Kult svetog Đorđa začet je ubrzo poslije njegove pogibije. Na mjestu gdje se nalazio njegov grob u Lidiji, za vrijeme vladavine cara Konstantina (306–337) podignut je hram posvećen njemu. U tu crkvu su prilikom osvećenja uz Nikomidije prenijete mošti svetog Đorđa. Uspomena na taj dan praznuje se 16. novembra kao Đurđic.
Tokom 4. vijeka, kult svetog Đorđa proširio se iz Palestine na cijelo Istočno rimsko carstvo, a u 5. vijeku i na Zapadno. Papa Gelasijus I proglasio ga je 494. godine za sveca.
Mnogi narodi slave i poštuju kult svetog Đorđa, koji je, između ostalih, zaštitnik engleske države, ali i španske pokrajine Katalonije gdje ga slave kao svetog Đordija.
U Srbiji je slava Svetog Đorđa ili Svetog Đurđa veoma česta, poznata kao Đurđevdan. Mnoge crkve i manastiri posvećeni su upravo ovom svecu. Pored drugih i Đurđevi stupovi, Staro Nagoričino, Temska, Bogovađa, Saborna crkva u Novom Sadu, crkva na Oplencu i mnoge druge.
Na ikonama, Đorđe je prikazan kao vojnik s kopljem i mačem. Kasnije se pojavljuje i prikaz svetog Đorđa na konju, kako ubija aždaju. Aždaja simbolizuje mnogoboštvo, a ženska prilika – ranu hrišćansku crkvu.
Narod na Đurđevedan, rano prije zore, odlazi u prirodu zajednički na “đurđevdanski uranak”, na neko zgodno mjesto u šumi koje se izabere, na proplanku ili pored rijeke.
Spavalice, ovo je loša vijest za vas! Na Đurđevdan treba poraniti i ne valja spavati preko dana! Ako to uradite rizikujete da vas glava boli preko cijele godine. Ipak, narod je i za ovo smislio lijek. Ako vam se već desi da danas zadrijemate, onda na Markovdan treba “spavati na istom mjestu”.
(Telegraf.rs)